„Da bi izlijecio tijelo, moras prvo izlijeciti dusu“
rekao je poznati filozof Platon
Izraz „psihosomatika“ se sastoji iz dvije grcke rijeci: „psiha“ (dusa) i „soma“ (tijelo) ukazujuci na neprekidnu emocionalnu povezanost duse i tijela. Izraz „emocija“ dolazi od latinske rijeci „motio“ sto znaci kretanje, pokretanje. Emocije tj. osjecanja nas pokrecu i nalaze svoj izraz u tjelesnoj reakciji. Uska povezanost i medjusobni utjecaj duse (psihe) i tijela se ogleda i u narodnim izrekama. Napomenimo samo neke od njih: „Nositi teret na srcu“ (srce i psiha), „Ne moci nesto svariti“ (zeludac i psiha), „Pasti mrak na oci“ (osjetilo vida i psiha), i mnoge druge. Dakle, psihosomatske reakcije su sasvim normalan oblik dozivljavanja . Svaka pojacana emocija izaziva reakciju nekog tjelesnog organa i svaka pojacana tjelesna reakcija izaziva neku emociju. Do razvoja bolesti dolazi tek kod nagomilanih, vremenski dugotrajnih negativnih emocija kao sto su: strah, briga, bol, razocarenje, bijes, tuga, osjecaj bespomocnosti isl. Dakle, kod dugotrajnog stresa.
su samo neki od stresova s kojima se svakodnevno susrecemo a koji negativno uticu na psihicko zdravlje i pospjesuju razvoj psihosomatskih oboljenja. Svaki ovaj pojedinacni faktor nazivamo stresorom.
Stresor je dogadjaj ili situacija koju osoba smatra izuzetno vaznim za svoj zivot a u isto vrijeme sebe ne vidi sposobnom s tim izaci na kraj.
Stres moze biti akutni ili kronicni. U akutnoom stresu osoba je svjesna svog loseg psihickog stanja. Nervozna je, uznemirena, potistena, ljuta na sebe i druge, zabrinuta za svoje psihicko stanje, sto se negativno odrazava na kvalitetu zivota, odnos s drugim ljudima, san, koncentraciju. Ukoliko ne dodje do rjesenja problema, akutni stres prelazi u kronicni.
U kronicnom stresu osoba vremenom prestane biti svjesna svojih psihickih tegoba, navikne se na njih, ali u isto vrijeme se u sve vecoj mjeri distancira od drugih, izbjegava socialne kontakte, nezadovoljna je, umorna, sve teze pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima. Jednom rijecju: osjeca se bolesnom. Paralelno ovom procesu u prvi plan sve cesce dolaze tjelesne tegobe: bolovi u glavi, nogama, ledjima, grudnom kosu, malaksalost, trajni umor isl.
Kod funktionalnih poremecaja se radi o tome da su funkcije pojedinih organa poremecene, ali sami organi su i dalje zdravi. U ovu skupinu ubrajamo: pojacano lupanje srca, pojacani puls, disajne smetnje, pojacano znojenje, smetnje zeluca i varenje, svrbez, smetnje osjetila (vida, osjeta, sluha, mirisa).
Kod psihosomatskih poremecaja u uzem smislu nisu samo organske funkcije nego i sami organi osteceni. U grupu ovih oboljenja ubrajamo: visoki tlak, cir na zelucu, cir na crijevima, tinitus, vrtoglavicu, Morbus Kron, slusne smetnje. U takvim slucajevima soba se obicno prvo obraca za medicinsku pomoc usljed tjelesnih bolova. Nakon brojnih medicinskih pretraga (CT, EKG isl.), razlicitih dijagnoza i terapija, obicno se utvrdi da nema uzroka fizickih tegoba te se osoba uputi psihologu.
Kod somatopsihickih oboljenja se radi prvenstveno o tjelesnim oboljenjima zbog kojih osoba naknadno postane depresivna ili opterecena strahom (rak, infarkt, diabetes isl.)