Zivotna kriza je reakcija na vazne, teze ili lakse zivotne promjene. Pri tome moze biti pogodjen bilo koji aspekt zivota s kojim osoba ne moze sama izaci na kraj: rodjenje, smrt, posao, razvod, preseljenje, prekid veze ili prijateljstva, otkaz, familijarne trzavice. Osoba moze na te promjene reagirati kako simptomima straha tako i simptomima depresije.

Burn-out je sindrom sagorijevanja na poslu a dolazi kao posljedica sve vecih profesionalnih zahtjeva koji se stavljaju pred pojedinca. To je odgovor na hronicne emotivne i medjuljudske stresove na radnom mjestu. Okvirni problemi koji vode u burn-out su: opterecenost na poslu, medjuljudski konflikti, nedostatak priznanja i respekta, vremenski pritisci, strah od gubitka radnog mjesta, dnevna preplavljenost informacijama.

Konkurencija na poslu podstice izolaciju, gubitak solidarnosti i mobing kao strateski oblik prezivljavanja. Osobine licnosti koje pospjesuju oboljenje su: visoki angazman, perfekcionizam, visoki zahtjevi koje osoba stavlja kako na sebe tako i na okolinu, ignorisanje faza odmora, nesposobnost reci „ne“, daljne preuzimanje obaveza iako se vise nema ni vremena ni snage.

Oboljela osoba osjeca zamor, malaksalost, neodredjene fizicke bolove, stomacne tegobe, pritisak u glavi. Ali isto tako i razdrazljivost, stalnu napetost, nervozu, agresivnost, tugu. Osoba je preosjetljiva, preovladava pesimizam, bespomocnost, nedostatak motivacije, osjecaj beznadja i cinizam.