Strah je zivotno vazna reakcija. Bez straha ne bismo uspjeli prezivjeti. On je jedan od prvih djecijih osjecanja. Medjutim, strah ima mnogo lica. On moze osobu stititi od opasnih situacija, ali isto tako i izolirati, otudjiti od zivota i odvesti u bolest. Strahovi su jako rasprostranjeni i najcesci su simptom zbog kog se osoba odluci na psihoterapiju.
Tjelesni simptomi straha su:
Pored ovih tjelesnih simptoma strah izaziva poremecaj vaznih centralnih funkcija organizma i osjecanja:
Postoje razne vrsta oboljenja od straha:
Panika je intenzivni, neocekivani napad straha. Obicno ne traje duze od 20ak minuta. Osoba biva konfrontirana sa citavim nizom gore navedenih simptoma straha, pogotovo strahom da ce umrijeti. Vremenom osoba razvije takozvani „strah od straha“ aktivno izbjegavajuci mjesta i situacije za koje predpostavlja da bi mogli izazvati paniku. Osobe sa ovim problemom cesto zavrsavaju na Hitnoj gdje dobiju lijek za smirenje. U pravilu je to Temesta, tableta koja se stavi pod jezik ili im se da uputa da u slicnim situacijama pusu u vrecicu.
Agorafobija je strah od otvorenih mjesta, trgova, zatvorenih prostora, skupina ljudi kao npr.: pretrpana javna mjesta (trgovacki centri, restorani, crkve, kinodvorane), uski prostori (liftovi, tuneli, mostovi), javna prevozna sredstva (vlakovi, autobusi, podzemna zeljeznica, avioni) kao i vlastiti stan ako nikoga nema kod kuce.Ustvari se pri tome radi o strahu od neugodnih situacija kojih bi se osoba mogla postiditi ili o strahu doci u situaciju iz koje se ne bi moglo na vrijeme pobjeci ili dobiti potrebna pomoc.
Socijalna fobija se ubraja medju najcesce oblike poremecaja straha. Pogodjena osoba se boji lose procjene od drugih ljudi. Polazi od tog da ce je drugi procjeniti kao glupu, nekompetentnu, ruznu. U konkretnim situacijama dolazi do izuzetno jakih simptoma straha slicnih panicnom strahu kao sto su: drhtanje, preznojavanje, mucnina na povracanje, crvenjenje lica isl.
Generalizirani strah je neprekidna bojazan, sikirancija i briga te iscekivanje neceg loseg sto bi se moglo dogoditi. Takva iscekivanja pracena strahom kojih se osoba ne moze rijesiti se mogu odnositi na razna zivotna podrucja: obitelj, posao, financije, skolskii rezultati, djeca. Najcesci simptomi su: unutarnji nemir, brzo zamaranje, smetnje koncentracije, misicna napetost, razdrazljivost, poremecaji sna.
Postraumatski stresni sindrom nastaje kroz prezivljenu traumu kao rezultat nasilja od strane druge jedne ili vise osoba (silovanje, napad, ratna zbivanja isl.) ili prirodnih pojava (potres, poplava) te prometne nezgode. U svakom slucaju dozivljeno nasilje mora biti takvog oblika da je pogodjena osoba dozivjela sebe ili njoj blisku osobu u zivotnoj opasnosti. Postraumatski sindrom je izuzetno tezak poremecaj pracen brojnim simptomima, a izmedju ostalih: nocne more, vracanje slika iz dozivljaja, ponavljanje dozivljenog kao da se ponovo u istoj situaciji praceno istim strahom i bolom kao u direktnoj situaciji. U takvim momentima osoba nije u stanju razluciti sadasnjost od proslosti te svaki puta prezivljava isto. Osoba takodje ima poremecen san i koncentraciju, lako se prepada i trza, emotivno i prostorno se distancira od drugih ljudi kao i od mjesta dogadjaja ali i drugih mjesta ili radnji koje podsjecaju na dozivljeno.